Šeherzada u Sarajevu

 

 

 

''Više godina pratim kako nastaju priče za ovu knjigu. Sa napisane samo tri autorica je bila rezervisala mjesto u našoj Izdavačkoj kuć!i. Čim su se skupile u dovoljnom broju odlučeno je da se puste u štampu pod Buybook znakom. Od obaveza uredništvo je imalo samo da ih složi i podvede pod neki naslov i krov. Šeherzada u Sarajevu je debi Emire Hmjić Larson, arhitekte po obrazovanju i svjetske žene po životu kakav vodi zadnjih decenija, putujući i upijajući utiske. Debi bez početničkih grešaka, debi koji najavljuje širu formu tj. roman. Autorica nije žurila da izviri iz sjene pisca za fijoku. Dugo i savjesno je glačala svoje uradke puštajući ih da odleže. Jedna od tema što je čekala da istupi bolne rubove je i rat u Sarajevu. Autorica viri u ovo stanje ljudskog roda iz odnjegovanog i maznog svijeta ćerke profesora, iz kuće koja uprkos nedužnosti svaki čas može biti zbrisana sa svog broja. Neprijateljska artiljerija je skoro pa preko puta! Prigušuju je jastuci i jorgani navučeni preko glave. Druga tema su razne obljetnice i organizovani susreti kolega i koleginica iz istih studijskih klupa, raštrkanih svijetom. Cilj im je raspirivanje nostalgije i ponečije savjesti, te upoređivanje sudbina odapetih u život iz istog luka. U pričama Emire Larson nigdje nećete osjetiti navijački zadah jednih protiv drugih ni osudu, ali hoćete atmosferu koja govori više od prostih riječi. Jedno od paradoksalnih svojstava ovih prigušeno-otmjenih priča nadjevenih erotikom, u kojima se život malo posmatra, malo živi a najviše podnosi, je da iznenađuje koliko u njima ništa ne iznenađuje, koliko je sve gotovo ali se ipak negdje nastavlja. U pričama što nisu obavezno ratne i posljednično-ratne nego preljubničke i bračne, i šok je prigušen i uvijen u pamuk. Sviđaju mi se knjige koje liče na svoje tvorce, napisane radi sebe, upućene drugima...''